Hljeb kroz istoriju

Hljeb, u formi u kojoj ga danas konzumiramo, prošao je dug evolutivni put, rame uz rame sa razvojem ljudske civilizacije. Vrlo je moguće da je čovjek, prije nego što je počeo da priprema hljeb, jeo svježe žitarice. Pretpostavlja se da je kasnije, u nekom trenutku, počeo da ih umače u vodu, a tek poslije toga i da ih melje i peče. U početku se hljeb pravio bez kvasca, ali već u Starom vijeku koristi se kvasac, kao i različite vrste brašna (meko i tvrdo).

Egipćani su, prema nekim naznakama, hljeb pravili još prije 5000 godina. Pravljen je, u početku, od ječma, a pečen u pećima od ilovače, obično smještenim u posebnom dijelu kuće ili u dvorištu. Tumačeći crteže iz piramida, naučnici su zaključili da su prve javne pekare u Egiptu nastale u istom istorijskom trenutku kao i same piramide. Imajući ovo na umu, možemo reći da je Egipat prapostojbina hljeba.

Hljeb je svoj istorijski put nastavio progonom Jevreja iz Egipta. U nedostatku vremena, i kvasca, jevrejske žene su hljeb pravile samo od brašna i vode. Pekao se na jakom suncu na sapima konja i kamila, a vrsta ovako dobijenog hljeba nazvana je “maces”, i danas se jede na veliki jevrejski praznik Pashu.

Povratkom grčkih moreplovaca sa egipatskih obala, hljeb je našao svoj put do evropskog tla. Stari Grci su ga pravili sa kvascem, i to u dvije vrste: od prosa i šire, i od ječma i šire. Kvasac su pravili u vrijeme berbe grožđa, od osušenog tijesta od prosa. Stari Grci su hljeb pekli u posebnim pećima, koristeći posude od gvožđa, bronze ili opeke. Najstariji hljeb koji je pronađen u podrumu jednog starogrčkog hrama bio je trouglastog oblika, ispečen oko 2000. godine prije nove ere.

Rimljani su vjerovali da je narodu hljeb podario bog Pan, a odatle i potiče današnja italijanska riječ za hljeb – il pane. Prve pekare Rimljani su doveli iz Grčke, gdje je taj zanat odavno već bio poznat. Proizvodnja hljeba se u Rimu toliko razvila, da su u vrijeme vladavine imperatora Avgusta postojala dva konkurentska esnafa – esnaf bijelih i esnaf crnih pekara. Već od 168. godine prije nove ere, u Rimu postoje i velike državne pekare, da bi oko 30. godine prije nove ere u Rimu bilo 329 pekara. Hljeb spravljan od pšeničnog brašna je bio privilegija bogatih, dok je većina rimskih podanika pravila hljeb od ječmenog brašna.